Borna Peraić student je kiparstva i zaljubljenik u brdski biciklizam. S prijateljem Lukom Skerlevom odlučio se otputiti biciklom u Afriku. Sve je išlo po planu do Španjolske, gdje se Borni pokvario bicikl i hitno mu je bio potreban novi. Tu je uskočio Turbo sport i poklonio mu novi Giant XTC brdski bicikl, svjetske klase. Zauzvrat, Borna nam šalje putopise i fotografije svoje afričke pustolovine, koju nastavlja sa svojom sestrom Ikom (s Lukom se rastao, no srest će ponovo prije nego se vrati kući) kako bismo iz prve ruke doznali kako je to voziti Giant po Africi.

U nastavku putovanja Borna Peraić i njegova sestra Ika upoznaju proljeće u Maroku. I smrzavaju se na snijegu, ledu i temperaturi od -8°C. Da i to je Afrika... Pročitajte >>

Borna Peraić, Tarifa, Španjolska, 19.03.2007., vlastitim riječima:
Prije četiri dana nalazio sam se u Tarifi. Posjetila me i moja sestra Ika koja će mi se pridružiti na putu. Iz Tarife se kao na dlanu vidi Afrika i već sam je gledao kao neko nedostižno kopno. Srećom upoznao sam super škvadru i uvijek je bilo nečega na što se dalo trošiti vrijeme, od vježbanja upravljanja kajtom, surfanja na valovima, žongliranja, sviranja, fotografiranja, karnevala, flamenco koncerata...ipak, zaželio sam se promjene...
I prije četiri dana stiže veliki paket! Trčim s njime na stanicu autobusa i u zadnji tren uspijevam se naći sa sestrom i nagurati brdo stvari u prtljažnik, za 20 minuta iskrcavamo se u Algecirasu i na autobusnoj stanici komadamo kutiju, sastavljamo novi bajk i nemogu vjerovat kako su se sponzori isprsili, oprema je zvjerska!!!! Ubrzo smo gledali u novi novcati Giant XTC zmaj od bicikla koji šalje ekipa iz Turbo sporta. Hvala MAGMI, ovaj nema di ne može kročiti! Te večeri već dosta umorni bacamo se na neko mjesto...dobro neću o tome, ali bar smo se naspavali i iduce jutro u 12 uhvatili brod za Ceutu (eh, savjet svima koji prelaze biciklom u Maroko; iz Algecirasa se ne plaća prijevoz bicikla). Nakon 30-ak minuta vožnje koje je vjetar El Levante začinio ogromnim valovima (pa je jedino mlada konobarica navikla na takve oscilacije stajala s pladnjem, smiješila se i balansirala, dok su svi ostali letili po brodu ili povracali:).
Napokon AAAFRIIIKAAA!!! Ceuta je inače još španjolski teritorij, pa te uvjeravaju da si jos u Europi. Ma AFRIKAAA!! Sve u svemu, taj dio izgleda kao Pasadena u Kaliforniji, pa je prelazak preko granice u Maroko bio vrlo kontrastan. Islam, koja promjena! Ljudi u kukuljicama, čudnim kapicama, prepoznajemo znakove multinacionalnih kompanija, ali sve je na arapskom.
Već slijedeći dan susrećemo prve deve, dromedare, dolazimo u Tetouan, prvi veći grad! Tamo sam kao zadnji papak narucio kavu s mlijekom, a Ika čaj od mente... NAJBOLJI ČAJ KOJI SMO IKAD PROBALI!! Ne znam što sve tu stavljaju, ali ima mente, lovora, nekih cvjetova, meda, sve svježe, zvučat će patetično, ali simfonija u ustima.

Medina

Nastavljamo prema Chefchouenu, gradiću u RIF Mountainsima. Konstantan uspon i vjetrušina koja se obrušavala s monumentalnih vrhova nama s lijeva, maksimalno je otežavala svaki pedalj. Ika je baš imala vatrenu krstitku kao što narod kaže i izdurala je! Iduće jutro smo stajali na ulicama Chefchouena. Po prvi put na putu plaćam hotelski smještaj, a ovdje je to 30 drahmi ili nešto manje od 3 eura. Bicikli su odmarali na sigurnome, a mi smo se mogli upustiti u gubljenje po Medini (stari, fortificificirani, trgovački, obrtnički, čarobni komad grada), tj. dio grada koji je nama Europljanima egzotičan i stran, pa stoga neodoljiv, obavezan!
Chefchouen je većinom plavo obojen, a tamno plave ulice označavaju DEAD END, pa se lako snalaziti po labirintu prepunom čudnih predmeta, mirisa...
Također neću zaboraviti dvije silovite starkelje koji su izašli iz tarantinovog mozga i stvorili se pored našeg stola u trenutku kad nam je na stol napokon došao prvi TAJIN (tipičan način pripremanja hrane u keramičkoj posudi nalik na peku ili saće). Uglavnom ova dvojica su nam svirali marokanske gange i htjeli prodati pravog pravcatog živog kameleona. Jos razmišljam o otkupu malog zmajića. Oduvijek sam želio kameleona ....

Afrička avantura, 2. dio, 02. travanj 2007.:
Zbogom Chouene, bilo je lijepo! Sad nastavljamo po cesti N(neki broj) u smjeru juga. Dva dana vožnje kroz brdoviti krajolik koji me katkad svojim izgledom tjerao da posve zaboravim na to da smo u Africi. Pa dobro, pa gdje su deve, majmuni, lavovi…Sestricu Iku moram pohvaliti. Posve se sprijateljila s novim Giantom i prestala se čuditi svakoj uzbrdici, sve ih mažemo kao od šale. Okružuju nas eukaliptusi i drva pluta (čija kora je materijal za čepove), pomišljam opet kako će trebati još puno znoja proliti dok se okoliš ne promijeni u pustinju. U Ouezzaneu koji je kao veći grad stršio na karti, samo smo popili «ATAI BNANA », tj. kako otprilike na arapskom zovu čaj od mente. I dalje je nevjerojatno nevjerojatan! Vrijeme nas doista mazi, pa šatorujemo jednu večer u brdima u šumi, a slijedeću bivakiramo pod zvijezdama na jednoj goleti. Kako svi sve vide na kilometre, budući da na toj istoj goleti nije bilo niti jednog jedinog drvca, imali smo neugodan osjećaj da ne bi bilo čudo dobiti neočekivane goste usred noći. Čak je i prošlo par prolaznika ali samo dobronamjernih, pa smo spavali kao janjad i probudili se živi i neorobljeni. Iz dana u dan razbijaju se urbane legende kojih sam se naslušao prije dolaska.
Rani start i nenadana i dobrodošla promjena vjetra u leđa dovodi nas do Feza, stare prijestolnice Maroka. Prvi je to veliki, ali stvarno veliki grad koji smo posjetili. Uletavamo u hotelčić “National”. Tu će naši aluminijski vranci odmarati narednih dana dok mi istražujemo medinu. Smješten ispred samog Bab Bou Jelouda, plavih vrata, koja je glavni ulaz, terasom s pogledom i smiješnom cijenom, moja je preporuka za putnike koji se zateknu u Fezu!

 Bab Bou Jeloud, vrata Feza
Za istraživanje Fez el Bali, tj. starog fortificiranog dijela Feza priuštili smo 4 dana i 4 noći. Lunjamo po labirintu. Čas slijedimo noseve koje draškaju mirisi nepoznate hrane i mirodija (ili pak smradovi iz poznatih feskih bojaonica kože). Očima zvjeramo; medina u Chouenu je dojenče naspram ovog Disneylanda! Fežani nas pozivaju na čajeve, kuskus, varaju nas, uvjeravaju, optužuju, snube, no tako oni klikaju u Maroku, pa ti popušiš ili ne. Mi jesmo, ali kasnije mo naučili. Vodiči, koji te počnu vodati po gradu bez da si uopće skužio da te vode, ništa ne nude (osim trgovina) a na kraju traže bogatstvo, treba ih otkantati. Mi treći dan igrom prilika dolazimo do stražnjeg ulaza jedne od tzv. Tannery! Istražujući ruševine obrambenih kula i zanimljive izrupane stijene, te muslimansko groblje, spuštamo se kroz nekakva skladišta i ravno do izvora smrada, koji je na vrućini pekao nosnice.
Scena je doduše fascinantna. Momci se gotovo cijeli kupaju u toj tečnosti i vade kožuhe iz bazena i premještaju ih u druge. Ogromna mješalica, također prepuna kože je jedina pokretana malenim motrčićem i čini se kao jedini odraz moderne tehnologije. Sve ostalo se nije mijenjalo stoljećima. Nakon drogiranja amonijakom na terasi, jedan dobri čovjek nas vodi dolje na samu razinu bazena. Sretni smo ko budale, hodamo po zidićima, fotkamo i ispitujemo našeg dobrotvora, a on nas n poslijetku izvodi s druge strane u Medinu i, ne tražeći ništa upućuje iskren smiješak i stišće nam ruke. Ponovno smo u Fez el Baliu. Atmosfera je kao u “ime ruže”. Kad se stanovnici uvečer, u kukuljicama i mantijama (djellaba ili kaftan), koje sežu do poda, smucaju po mračnim uličicama, dok prolaze tu i tamo mazge natovarene materijalima, kao da sam u vremenskom stroju.
Vlasnik našeg hotelčića, Mohamed (ultra često ime) nam posljednji dan daje poduke iz arapskog jezika i uvodi u tajne arapskog pisma. Otkriva nam i to da mala vratašca koja skromno gledaju na feške ulice skrivaju raskošne kuće i stanove u kojima muškarci imaju i do četiri žene.
Mislim da je dosta toga lažnog u Fezu, a takovo je samo za nas bjelobrade koji dolazimo tamo u malo drugačiju kupovinu. Onda opet, mi sretni, oni sretni, nema nista loše.

ulica u Medini

Vrijeme je da se krene dalje…na moje iznenađenje, Ika je odlučila ne vratiti se doma kao što je planirala, već nastavljmo prema jugu, prema divovskom Srednjem Atlasu, prirodnom staništu GIANTA!

povratak