RUKOMET

Riječ rukomet prvi je u nas upotrebio Franjo Bučar, opisujući njemačku igru schleuderball u časopisu Sokol 1904. godine. Od prvih organiziranih oblika djelovanja 1930. godine pa do 1950. u Hrvatskoj se isključivo igrao tzv.''veliki rukomet'', na nogometnom igralištu s jedanaest igrača sa svake strane. Pojavom tzv.''malog rukometa'' 1950. godine, ''veliki'' polako izlazi iz mode i 1958. godine potpuno se prestao igrazi. Jedini preostali rukomet, više nije bilo potrebe nazivati ''mali'', nego jednostavno – rukomet.

Prvu rukometnu utakmicu odigrali su 29. svibnja 1930. nakon jednogodišnjeg vježbanja, učenici Državne realne gimnazije u Varaždinu pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja. U Zagrebu rukomet igraju učenici I. državne muške realne gimnazije u Klaićevoj ulici na poticaj nastavnika tjelesnog odgoja Vladimira Jankovića. Prilikom otvaranja Srednjoškolskog igrališta u Zagrebu, 1. lipnja 1935. godine, rukometnu utakmicu odigrale su srednjoškolske reprezentacije Zagreba i Ljubljane (8 : 3).
Prvo rukometno prvenstvo zagrebačkih srednjih škola odigrano je u šk. godini 1935/36. Prva međunarodna rukometna utakmica u nas odigrana je 19. lipnja 1939. u Zagrebu između studentskih reprezentacija Zagreba i Graza (2:11). Iste godine osnovane su rukometne sekcije pri tadašnjim zagrebačkim sportskim društvima: I. hrvatskom građanskom športskom klubu, Hrvatskom športskom klubu Ličaninu - poslije HŠK Martinovki, Gradskoj električnoj centrali Šparti, HŠK Meteoru, HŠK Concordiji, ŠK Željezničaru - poslije HŠK Trnju i SK Marathonu. U proljeće 1940. formiran je Rukometni radni odbor, koji je organizirao rukometno prvenstvo Zagreba na kojemu je pobjedio HŠK Meteor.
U listopadu 1941. utemeljen je Hrvatski rukometni savez, koji je koordinirao radom desetak klubova i sve do 1944. organizirao državna prvenstva. Prvu utakmicu hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je 14. lipnja 1942. s Mađarskom u Budimpešti (0 : 9). Nakon II. svj. rata rukometne sekcije počele su djelovati u zagrebačkim Fiskulturnim društvima: Mladost, Metalac, Akademičar, Grafičar, Slavija, Milicionar i Lokomotiva. U sklopu I. fiskulturnog sleta Hrvatske, u Zagrebu je 1945. odigrano prvo rukometno prvenstvo Hrvatske. U prosincu 1946. pri Fiskulturnom savezu Hrvatske (FISAH) osnovan je Odbor za rukomet. Skupština na kojoj je obnovljen rad Hrvatskog rukometnog saveza održana je 19. prosinca 1948. u Zagrebu. On je sve do 1992. godine nazivan - Rukometni savez Hrvatske.

Prva ženska rukometna sekcija utemeljena je pri fiskulturnom aktivu II. Klasične gimnazije u Zagrebu, a prvu rukometnu utakmicu žene su odigrale 1948. Susrele su se ekipa II. Klasične gimnazije i VI. Ženske gimnazije. U Splitu je 1949. odigrano prvo žensko rukometno prvenstvo Hrvatske. Prvi međudržavni susret muških rukometnih reprezentacija odigran je 19. lipnja 1950. u Zagrebu između Jugoslavije i Belgije (18 : 3). Prva utakmica u “malom rukometu” odigrana je 24. veljače 1950. između ekipa Metalca i Maksimira u dvorani Velesajma na Savskoj cesti u Zagrebu.
Prve utakmice ženskih ekipa u “malom rukometu” odigrane su u kolovozu 1951. u Novoj Gradiški. Posljednje natjecanje u saveznoj ligi u “velikom rukometu” za muške odigrano je u sezoni 1957/58. uz sudjelovanje sedam ekipa, a za žene 1956. sa svega tri ekipe. Državna prvenstva u malom rukometu za muškarce i žene igraju se od 1953. godine.
Najviše uspjeha u ligaškom natjecanju kod muških imali su Rukometni klubovi Partizan (Bjelovar), Zagreb, Prvomajska (Zagreb) i Medveščak (Zagreb), a kod žena Lokomotiva (Zagreb) i Podravka (Koprivnica). Natjecanja za rukometni kup igraju se od 1955. godine. Kup europskih prvaka Rukometni klub Partizan (Bjelovar) osvojio je 1972., a RK Zagreb 1992. i 1993. Ekipa Rukometnog kluba Podravka bila je pobjednik Kupa europskih prvakinja 1996. Pobjednice Kupa kupova bile su ekipe RK Osijek (1982. i 1983.) i RK Dalma (Split) 1984. godine. Pobjednice Kupa IHF bile su ekipe RK Trešnjevke (1982.) i RK Lokomotive (1991.).

Hrvatski rukometni savez član je Međunarodne rukometne federacije (IHF) od 10. travnja 1992., a Europske rukometne federacije (EHF) od 23. srpnja 1992.
Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igraju se dva poluvremena od 30 minuta i ekipa koja postigne više golova je pobjednik. Igrači smiju rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač smije napraviti do tri koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki slijedeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda ili je mora dodati suigraču.
Svi igrači se slobodno kreću po cijelom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom prostoru smije stajati samo jedan član obrambene ekipe koji se naziva vratar (golman). Ostali igrači smiju iznad prostora od 6 m loptu pokušati uhvatiti ili dodati samo u skoku, dakle za vrijeme leta.
Dvije osnovne faze igre za svaku ekipu su faza napada i faza obrane. U fazi napada igrači najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (lijevo i desno krilo), tri vanjska igrača (lijevi vanjski, srednji vanjski i desni vanjski) te pivot ili centar. U obrani se koristi nekoliko različitih varijanti koje označavaju način postavljanja tj. formacije obrambenih igrača ispred svog prostora od 6 m. Tako se recimo koriste obrana 6-0 (šest igrača u ravnini ispred crte od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora igre protivničke ekipe), zatim 4-2 a rjeđe se koristi i formacija 3-2-1. Ekipa u napadu će ovisno o formaciji obrane pokušati naći način doći što bliže golu u što povoljniju poziciju za šut na gol.
Obrambeni igrači smiju do određene mjere ometati napadače u pokušaju dodavanja lopte ili šuta na gol. Ukoliko pri tome koriste udarce ili grubo potezanje protivnika jedan od dva suca će dosuditi prekršaj. Za izrazito grube prekršaje može se dobiti kazna žutog ili crvenog kartona, isključenja na dvije minute ili trajnog isključenja iz igre. Kod isključenja na dvije minute tim nema pravo zamjene isključenog igrača za vrijeme trajanja kazne. Prekršaj se izvodi s mjesta gdje je počinjen osim u dva slučaja: ukoliko je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane crte deveterca na mjestu najbliže prekršaju. Ukoliko je prekršaj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite šanse za postizanje pogotka (već upućen udarac ili igrač koji je slobodan u izglednoj poziciji za udarac na gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi obrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje izravni udarac na gol s pozicije sedam metara.

Rukomet se danas igra u muškoj i ženskoj konkurenciji te u različitim dobnim skupinama. Rukomet je i standardni olimpijski sport, u programu Igara neprekidno od Igara u Münchenu 1972. godine do danas.
Hrvatska rukometna reprezentacija je imala uspjehe na Olimpijskim igrama 1996. i 2004. godine kada su osvojili zlatnu medalju i 2003. godine na Svjetskom prvensvtu kada su bili prvaci.

povratak