TRČANJE

Trčanje je jedan od osnovnih, prirodnih oblika vježbanja tijela u kretanju. U davna vremena trčanje je bilo predmet socijalnog i gospodarskog statusa (oni brži i izdržljiviji imali su bolji ulov). Danas je trčanje, popularno zvano "jogging" dio svakodnevice modernog društva i njegove kulture.
Osim trčanja, među najpopularnije aktivnosti vani pripadaju planinarenje i kampiranje, te alpinizam kao ekstremna verzija za pustolove u potrazi za novim izazovima. Boravak u prirodi ono je čemu teži sve veći broj suvremenih ljudi, "zatočenih" u betonu i smogu grada.

Možemo se zapitati: zašto danas ljudi trče?
Ako trče za autobusom, tada to vjerojatno čine kako bi došli u točno određeno vrijeme na određeno mjesto. Kad im «pobjegne» taj isti autobus, napeti su i ljuti. Dio tih nezadovoljnih, nenamjernih "sprintera" može sebi potaknuti predinfarktno, ali i infarktno stanje organizma.
Ipak, znatan dio ljudi trči u primjerenim, opuštajućim prostorima, poput šume, proplanka, uz more, po ravnici, uz rijeku, jezero. Ulažu u svoje zdravlje, zadovoljni su, uživaju u prostoru i vremenu. Rijetkima ne smeta nikada ništa: sunce, kiša, snijeg, led, magla, vjetar i raznoliki neuobičajeni vremenski uvjeti. Ima ih koji trče ulicama i udišu ispušne otrovne plinove prometnih vozila. Ljudi uglavnom trče kako bi poboljšali psihofizičko osobno stanje kondicije.
Trčanje spada u jednostavna kretanja lokomotornog sustava. Nezamjenjivo je u općoj pripremi sportaša. Oblici kretanja u trčanju raznoliki su prema karakteru i načinu izvođenja kretnji, trajanju i intenzitetu trčanja.
U prošlosti se raspodjeljivalo na gimnastičko trčanje, ekipno-skupno trčanje i atletsko trčanje. U natjecateljskom sportu postoji podjela na obično trčanje, štafetno trčanje i trčanje preko prepona, a prema intenzitetu razlikujemo trčanje na duge pruge, srednje pruge te brzo trčanje i sprint.
Trčanje je izuzetno siguran sport, mogućnost ozljede zaista je mala, a danas u gradovima imamo staze za trčanje u parkovima te odvojen dio pločnika za one koji više vole tvrđu podlogu.
Također, u prilog trčanju je i financijska strana, tj. za trčanje ne morate plaćati članarinu u fitness klubu ili najam dvorane te ne trebate skupu opremu. Važno je jedino imati tenisice za trčanje i udobnu odjeću, po mogućnosti od prirodnih materijala, koja ne zateže, a upija znoj. Tenisice za trčanje imate gotovo u svakoj sportskoj trgovini, pa i Turbo sportu.

KAMPIRANJE, PLANINARENJE, ALPINIZAM

Kampiranje, osim što predstavlja ugodno provođenje godišnjeg odmora ili ljetnih praznika u prirodi, predstavlja i način života koji uključuje boravak u prirodi u što većoj mogućoj mjeri, a uz to veže i druge sportske aktivnosti.
Osnovna oprema za kampiranje su šator, vreća za spavanje, baterija, koš za smeće, hrana i piće te funkcionalna garderoba. Šator se mora postaviti na suho mjesto, udaljeno od vode. Komarce privlači plava boja tako da ju je poželjno izbjegavati. Dobar odabir destinacije, društva te dobra organizacija znače uspješno kampiranje. Ukoliko kampirate u organiziranom kampu, poštujte propisana pravila ponašanja i nastojte na kamping mjestu ne ostaviti tragove i ne ugroziti prirodu. U ljetnim mjesecima mogućnosti požara su vrlo velike pa vas savjetujemo da minimalizirajte mogućnosti njegovog nastanka, ali pripremite se i na suprotno – vjetar i kišu.

Svoj boravak na kampiranju možete upotpuniti i planinarenjem. Planinarstvo obuhvaća sve čovjekove djelatnosti izravno i neizravno vezane uz vlastonožno kretanje u planinskim predjelima. Planinarstvo nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići; naprotiv, planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje.
Odlazak u prirodu i kretanje na čistom gorskom zraku predstavlja aktivan način odmora, koji unatoč uloženom fizičkom naporu, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom. Planinarsku opremu valja prilagoditi planini, vremenskim prilikama i trajanju puta. Od odjeće i obuće nemojte zaboraviti: gojzerice, čarape, hlače koje su elastične, flanelsku košulju, pamučnu majicu kratkih rukava, gaće, potkošulje i vjetrovku. Ono bez čega također ne možete su: plastična boca, kišobran ili kabanica, kapa, novčanik, osobna i planinarska iskaznica, zemljovid, kompas, sat, planinarski vodič, a preporuča se i mobitel, hodački štapovi te pribor za prvu pomoć.

Alpinizam je također sportska aktivnost koju možete kombinirati s kampiranjem. Predstavlja aktivnost kretanja na nepristupačnim i neuređenim planinskim predjelima i stijenama isključivo iz sportskih, estetskih i duhovnih potreba. Alpinizam predstavlja najveće dostignuće u planinarstvu. Ako se bavite alpinizmom morate biti dobro fizički pripremljeni, ali i psihički stabilni. Alpinizam se svrstava u ekstremne sportove zbog niza opasnosti koje su moguće. Prije uspona treba pripremiti penjačku opremu, priprema započinje pod stijenom. Prvo se na tijelo postavlja penjački pojas, potom se navezuje jedno ili dva užeta, klinove po vrsti i namjeni ubacujemo u karabinere i objesimo ih o pojas, pri ruci treba biti nekoliko zamki i dvije ljestvice koje se pažljivo prebace preko ramena, tako da ne smetaju drugoj opremi. Penjački pojasevi od užeta ili čvrstih traka koji se stavljaju na prsa i oko pasa. Odjeća mora biti jednostavna bez suvišnih i kompliciranih dijelova. Vanjska površina svojim oblikom ne smije smetati penjanju. Za zaštitu od kiše i snijega upotrebljavaju se goretex materijali, čija struktura omogućava protok molekula vodene pare prema van, ali sprječava njihov ulazak.


TRČANJE KAO NAČIN ŽIVOTA

Jogging ili trčanje jedan je od osnovnih, prirodnih oblika vježbanja tijela u kretanju. Trčanje jača mišiće, oslobađa od stresa pa čak i djeluje na povećanje postotka enzima koji u tijelu razgrađuju masti.
Trčati možete bilo gdje, ono je besplatno i predstavlja izuzetan način održavanja tijela u kondiciji, očuvanja psihofizičke vitalnosti i zdravlja. Jedino što vam treba je sportska odjeća, primjerena sportska obuća i dobra volja.
Optimalno je trčati tri do pet puta tjedno u trajanju od 30 minuta, iako mnogi stručnjaci savjetuju svakodnevno treniranje.
15 minuta trčanja dnevno dovoljno je da se značajno poboljša zdravlje, dok 30 minuta redovitog i pravilnog trčanja čini čuda, pogotovo za imunološki sustav. Dokazano je da trčanje povećava broj krvnih stanica koje čuvaju organizam i uništavaju štetne tvari, te da može pomoći u borbi protiv različitih alergija i ostalih problema s kožom, koji su najčešće posljedica problema s imunitetom. Trčanje jača mišiće i snagu, oslobađa od stresa te povećava postotak enzima koji u tijelu razgrađuju masnoće, tako da osobe koje redovito trče nakon otprilike 3 mjeseca mogu zaboraviti na razne dijete. Trčanje također sprječava i pretjeranu potrebu za slatkim jer snižava razinu inzulina u krvi, a stariji ljudi trčanjem mogu izbjeći brojne bolesti, kao što su osteoporoza i artritis.
Bez obzira na godine, prije nego što krenete trčati poželjno je da se savjetujete s liječnikom kako biste bili sigurni da nemate zdravstvenih problema koji bi vam mogli zadati poteškoća. Za početak je najvažnije da krenete opušteno, osluškujući svoje tijelo i da u samom početku ne pretjerate. Krenite s kombinacijom trčanja i hodanja, a s vremenom smanjujte vrijeme hodanja paralelno s povećanjem vremena trčanja. Nastojte da vam jogging postane navika jer vas samo ustrajno i redovito trčanje može dovesti do zdravlja i zavidne kondicije.
Optimalno je trčati tri do pet puta tjedno u trajanju od 30 minuta, iako mnogi stručnjaci smatraju da je trčanje urođeno, te savjetuju čak i svakodnevno treniranje. Redovito trčanje sa sobom nosi i opasnost od osjećaja dosade, pa se potrudite da do toga ne dođe.

Maraton je najduža trkačka atletska disciplina. Maratonska utrka se standardno izvodi na dionici od 42,195 km. Općenito se maraton smatra najtežom atletskom disciplinom ali i jednom od najtežih sportskih disciplina uopće.
Naziv 'maraton' potječe iz legende o grčkom vojniku Filipidu, koji je trčao od polja Marathona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima. Prema toj, povijesno nepotvrđenoj priči, Pheidippides je neposredno nakon što je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se događaj zaista i odigrao, primjerice povjesničar Herodot piše da je Pheidippides trčao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je trčao od Marathona se javlja u Plutarhovom djelu iz 1. stoljeća. Procjena je da je udaljenost od Marathonskog polja, odnosno mjesta bitke pa do Atene oko 34,5 km.
Na ideju organizacije takve utrke je došao Michel Bréal, koji je predložio da se utrka stavi u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podržali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci. Prvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama, jer su primjerice Grci ranije organizirali izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta.
Spiridon "Spiros" Louis je u toj utrci bio peti, ali je kasnije pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta i 50 sekundi. Ženski maraton je uveden u program igara dosta kasnije, na OI u Los Angelesu 1984. godine. Prvi maratoni su se održavali na različitim udaljenostima, ovisno o konfiguraciji terena te su varirali između 40 i 42 km. Tek je od 1921. godine Međunarodna atletska federacija prihvatila udaljenost od 42,195 km kao standardnu. Najčešće se maratoni održavaju na dionicama od 40 ili 45 km, samo u iznimnim situacijama na 62 km.
Maratonska utrka je od početaka smatrana disciplinom namijenjenom samo najspremnijim atletičarima. Međutim, razvojem teorije treninga ali i sve većom popularnošću rekreativnog trčanja pokazalo se da uz pravilnu pripremu otrčati maraton i nije preveliki izazov. Štoviše, većina atletskih trenera danas smatra da nema razloga da bilo koja osoba, uz pretpostavku da je zdrava te uloži u trening veliku dozu upornosti i rada, može relativno dobro i bez straha od posljedica (premorenosti, ozljeda) odraditi tu utrku.
Tipičan program treninga za maratonsku utrku traje od 4 do 6 mjeseci, tijekom kojeg atletičar barem 5 puta tjedno trči na dionicima 5-20 km po treningu, ovisno o nivou natjecanja i ciljanom rezultatu. Najbolji atletičari se polako bliže magičnoj granici od 2 sata za utrku, dok se za prosječnog rekreativca svako vrijeme ispod 4 sata smatra solidnim. Na većini maratona je postavljena granica od 6 sati nakon koje se staza zatvara, a atletičari pristigli iza tog vremena ne ulaze u službeni redoslijed.
Maratonske utrke se danas održavaju u velikom broju na svim kontinentima. Na poznatijim maratonima (primjerice u Bostonu, New Yorku, Londonu, Tokiju itd.) nije rijetkost da nastupi po nekoliko desetaka tisuća natjecatelja.
Razvoj dugoprugaškog trčanja došao je do te mjere da maraton odavno nije najduža dionica na kojoj se natječu dugoprugaši. Poznat je koncept ultramaratona, kada se dionice kreću od 50 pa do 100 km ili čak 100 milja. Poznate su i višednevne ultramaratonske utrke. Ove discipline nisu olimpijski sportovi, već spadaju u red ekstremnih sportova.
Kako je svaka staza na kojoj se održava maraton specifična po konfiguraciji staze, ostvareni rezultati na različitim stazama ponekad nisu sasvim usporedivi. Stoga se dulje vrijeme u maratonskim utrkama vodilo samo ''najbolje svjetsko vrijeme'', ali ne i službeni rekordi.
Službeni svjetski rekordi se službeno vode tek od 1.1.2004. godine. Toga dana su dotadašnja najbolja vremena i službeno proglašena svjetskim rekordima. Kod muškaraca rekord iznosi 2 sata, 4 minute i 55 sekundi, a postavio ga je na utrci u Berlinu Paul Tergat iz Kenije 28.9.2003. godine. Kod žena se vode dva rekorda: jedan postavljen u utrci s muškarcima (koji onda jasno pospješuju ritam trkačice) te rekord u utrci u kojoj sudjeluju samo žene. Oba rekorda drži Paula Radcliffe iz Velike Britanije. Prvi rekord (mješovita utrka) je s maratona u Londonu 13.4.2003. godine i iznosi 2 sata, 15 minuta i 25 sekundi. Drugi rekord (ženska utrka) iznosi 2 sata, 17 minuta i 42 sekunde, istrčan 17. travnja 2005. godine, također u Londonu.

povratak