BADMINTON
Badminton je igra slična tenisu i igraju je dva ili četiri igrača. Iako je badminton raširen vid rekreacije, on je ujedno i standardan olimpijski sport.
Iako se vjeruje da su neke varijante ove igre stare i 2000 godina, prva pisana pravila potječu iz 19-tog stoljeća. 1877. je osnovan prvi badminton klub (Bath Badminton Club u Engleskoj), a 1893. je engleski badminton savez objavio prva prava pravila te igre, koja u osnovnim crtama dosta sliče danas važećim pravilima.
Međunarodna badmintonska federacija ili kraće IBF (od engleskog naziva International Badminton Federation) je osnovana 1934. Ta organizacija i danas određuje pravila i organizira natjecanja. Badminton je uveden u program Olimpijskih igara na Igrama u Barceloni 1992.
Badminton se igra reketom i posebnom lopticom. Za razliku od drugih sportova s reketom (kao što je npr. tenis ili stolni tenis) kod kojih se igra okruglom lopticom, ovdje se koristi pernata duguljasta loptica koja je napravljena od 16 guščjih pera zabodenih u pluteni čep. Loptica može dostići brzinu i do 300 km/h, ali samo na djelić sekunde. Danas se često koristi i plastična loptica, koja oblikom oponaša pernatu. S obzirom da na lopticu jako utječe strujanje zraka ili vjetar, natjecateljski mečevi se održavaju isključivo u zatvorenom prostoru.
Osnovni cilj igre je reketom udariti jednom lopticu na način da prijeđe preko mreže i padne u polje protivnika prije nego li je on stigne vratiti natrag. Zato je potrebno da igrač badmintona precizno udara lopticu reketom, ali istovremeno bude brz kada treba vratiti lopticu upućenu od strane protivnika. Bod se osvaja ako je loptica upućena u protivnikov dio terena da je on ne uspije vratiti jednim udarcem reketom prije pada, ili ako protivnik uputi lopticu izvan označenog terena. Iako je teren relativno malen, za natjecateljski badminton potrebno je biti tehnički ali i kondiciono vrlo spreman, jer prosječni igrač može tijekom jednog meča pretrčati i do 4 kilometara. Postoje četiri kategorije igre: singl (pojedinačno, za muške i žene), ženski i muški parovi, mješoviti parovi te ekipno natjecanje.
Svaka strana terena sa suprotnih strana mreže je podijeljena uzdužno na dvije polovice. Na svakoj polovici je servisno polje, iz kojeg igrač servira gađajući pritom dijagonalno suprotno polje protivnika. Nakon servisa kojim se mora pogoditi servisno polje, tijekom igre je moguće gađati cijeli protivnikov teren. Kod igre parova teren je nešto širi, ali je servisno polje kraće nego kod singlova. Kod pojedinačne igre igrač servira iz svog desnog servisnog polja ako ima paran broj bodova, odnosno iz lijevog ako ima neparan broj osvojenih bodova u tom trenutku igre. Prvi servis u setu ima igrač kojeg se odredi ždrijebom, bacanjem novčića ili bacanjem loptice na način da loptica svojim užim krajem pokaže na stranu koja prva servira. Nakon toga uvijek servira strana koja je osvojila prethodni bod. U igri parova igrači se postavljaju na terenu na način da je jedan na lijevoj, a drugi na desnoj uzdužnoj polovici njihovog polja. Nakon što par osvoji bod na servis protivnika, prvi servira igrač u desnom polju. Nakon osvojenog boda na svoj servis parovi mijenjaju mjesta, dok par koji izgubi bod ostaje na pozicijama na kojima jest. Badminton se igra na označenom terenu na kojem se na sredini nalazi mreža. Teren je veličine 5,18x13,40 metara (za singl) i 6,1x13,40 m (za parove). Mreža se nalazi na visini od 1,55 m. Badminton je također moguće igrati bez mreže i označena polja za zabavu, ali je tada nemoguće pratiti bodovanje.
Od srpnja 2006. godine službeno je prihvaćen način bodovanja kod kojeg se boduje svaka izmjena udaraca. Igra se na dva dobivena seta, dakle u jednom meču maksimalno tri. Set osvaja igrač (ili par) koji prvi dođe do 21 osvojenog boda, ali s barem dva boda razlike. Kod eventualnog rezultata 20:20 igra se sve dok jedna strane ne osvoji dva boda više od druge (npr. 25:23) ili dok jedna strana ne dođe do 30. Dakle, maksimalni rezultat u jednom setu je 30:29. Prije se koristio tzv. stari način bodovanja, kod kojeg je ekipa mogla osvojiti bod samo na svoj servis. Po tim pravilima igralo se do 15 bodova u setu, odnosno kod žena do 11 bodova. Također se igralo na dva dobivena seta, dakle maksimalno tri u meču.
SQUASH
Squash je još jedan sport s reketom, a predstavlja borbu uma, snage i izdržljivosti! Kretnje su mahom eksplozivne i zato igrače squasha odlikuju brzina, izdržljivost, agilnost, koordinacija, preciznost i taktika. Svojim intenzitetom squash poboljšava kondiciju, brzinu i koordinaciju. Izvrstan je za zdravlje te oslobađa od stresa i napetosti!
U susretu koji obično traje sat vremena igrači pretrče oko pet kilometara. I informacija koja će sigurno razveseliti žene: potrošnja kalorija veća je nego u većini drugih rekreativnih sportova. Igrajući squash sat vremena potrošit ćete oko 850 kalorija, dok, primjerice, izuzetno omiljeno trčanje "pojede" tek 680, a tenis 411 kalorija!
Kako je loptica stalno u igri, jer se može odbijati od svih zidova, squash je izvrstan za sagorijevanje suvišnih naslaga masnoća, ali to je i sport kojim se razvija motorika, preciznost i koncentracija. Pošto se svlada tehnika, squash postaje manje naporan. Nije štetan za zdravlje i kralježnicu poput nekih drugih sportova, u igri su aktivni svi mišići, a ozljede su minimalne.
Za squash je potreban reket, manji i lakši od teniskog. Potrebna je, dakako, i loptica. Postoje četiri vrste loptica, ovisno o tome koliko je igrač iskusan. Uza sve to potrebno je imati i tenisice sa svijetlim potplatom, sportsku opremu i dobru volju!
Iako su mnoge igre u kojoj se loptica prebacivala reketom prethodile ovoj vrsti sporta, squash je potekao od engleske igre na zidu fives, a službeno je rođen krajem 1822. godine u Harrow School, elitnoj engleskoj školi. Iako je prvotno služio za zagrijavanje i igrao se na zidu u otvorenom prostoru, igra se ubrzo seli u zatvoreni prostor i postaje dvoranska. Igra je ime dobila po mekoj loptici od gume koja se može gnječiti rukom (eng. squash – gnječiti). Znatniju je popularnost stekla nakon 1890. godine te je zahvaljujući studentima, osim u Engleskoj, postala popularna i u Sjevernoj Africi, SAD-u i Kanadi. Prva pravila donešena su 1922. godine, kada je odigrano i prvo službeno prvenstvo za žene, dok su muškarci svoje odigrali tek osam godina kasnije.
Squash uspješno smanjuje napetost, podiže imunitet, pozitivno djeluje na rad srca i krvotoka te osigurava zavidnu psihofizičku kondiciju.
Squash se igra na posebno napravljenom terenu, na prednjem zidu dužine 9,75 i širine 6,4 m, uz minimalnu visinu stropa od 5,64 m. Igra se reketom, koji predstavlja kombinaciju reketa za tenis i badminton te mekom lopticom, uglavnom crne boje, načinjene od gume, promjera između 39,5 i 41,5 mm.
Squash igraju dva ili ako se radi o igri parova, četiri igrača, koji stoje na istoj strani i udaraju lopticu o zid. Smisao igre je reketom udariti lopticu prema zidu tako da je protivnik nije u stanju vratiti u skladu s važećim pravilima te tako izgubi bod. Bod može dobiti samo igrač koji servira, a igra se do devet dobivenih bodova i na tri dobivena seta.
Za usvajanje tehnike squasha potrebno je mnogo vremena i truda. Squash je jedan od najdinamičnijih, najbržih i najnapornijih sportova pa bavljenje njime zahtijeva, no isto tako i uvjetuje, zavidnu psihofizičku kondiciju. U šezdeset minuta pretrči se oko 5 kilometara i izgubi oko 840 kalorija pa squash, između ostalog, znatno potiče rad srca i krvožilnog sustava te uvjetuje razgrađivanje masnog tkiva, a time i gubitak suvišnih kilograma.
Bavljenje ovim sportom posebno pogoduje razvoju mnogih psihofizičkih sposobnosti, motorici, brzini, tjelesnoj snazi, izdržljivosti, koncentraciji, preciznosti, fleksibilnosti, eksplozivnosti i koordinaciji. No, treba imati na umu da neprestana aktivnost, stalne promjene smjera kretanja te brza zatrčavanja, a potom i brza zaustavljanja, znatno opterećuju zglobove, živce i tetive, a moguće su i povrede lica.
povratak