VATERPOLO

Vaterpolo je timski sport u kojem sudjeluju dvije ekipe s po sedam članova (jedan od njih je vratar). Uz nogomet, najstariji je timski sport koji se pojavio na programu Olimpijskih igara. Cilj igre je postići više pogodaka od protivnika. Na početku svake četvrtine po jedan igrač svake momčadi pliva prema sredini igrališta na kojemu je lopta, a ekipa čiji igrač prvi dopliva do lopte prva kreće u napad. Utakmica se igra u četiri četvrtine, čija duljina trajanja je 7, 8 ili 9 minuta (ovisno o pravilima organizatora natjecanja).
Države u kojima je jak reprezentativni vaterpolo su: Hrvatska, Mađarska, Srbija, Rusija, Italija, Grčka, Njemačka, Španjolska, SAD, Australija, ali i Slovačka i Francuska drže priključak ovoj skupini.
Najviše uspjeha na kontinentalnim (vaterpolska EP...) i svjetskim prvenstvima imale su Mađarska, SSSR, SFR Jugoslavija, Italija, Španjolska.
U međunarodnim klupskim natjecanjima, najviše uspjeha polučile su hrvatske ekipe (ističu se Mladost Zagreb, Jug Dubrovnik i Jadran Split), zatim timovi iz Italije (ističu se Posillipo Napulj, Pro Recco i Pescara), Mađarske (ističu se Honved, Vasas, BVSC i Ujpest Torna), Srbije (ističe se Partizan Beograd), Rusije, Njemačke (ističe se Spandau Berlin), Španjolske (ističe se Barcelona), a u 21. stoljeću i klubovi iz Grčke postižu uspjehe.
Krovna organizacija za vaterpolo u Hrvatskoj je Hrvatski vaterpolski savez.
Prvi oblici igre s loptom u vodi bili su vrlo malo slični današnjem vaterpolu. Novu igru izmislili su Englezi u drugoj polovici 19-tog stoljeća i nazvali je "nogomet u vodi". Prva pravila nastala su već 1870-te godine. Do tada se igralo bez ograničenog prostora i veoma grubo. Igralo se loptom koja je bila napravljena od indijskog kaučuka, umjesto gola postavljene su dvije splavi ili dva čamca. Gol je bio postignut kada je momčad "postavila" loptu na protivničku splav. "Golman" je kod svojih obrana skakao sa splavi u vodu, često i na igrača koji je imao loptu. Ponekad je svoj gol branio i tako da je protivničkog igrača skupa s loptom odvukao na stranu.
U pokušajima brze popularizacije ove nove igre, značajnu ulogu je odigrao veslački klub "Bournemouth", koji je 1876. godine odredio veličinu igrališta od 50 jardi i sastav ekipe od 7 igrača, glavnog suca i dvojice linijskih sudaca. Budući da je igralište bilo bez golova, zadatak je ekipe bio loptu položiti na splav protivničke ekipe. Lopta je iz minute u minutu bivala težom i "napuhanijom" zbog "popijene" vode. Voda nije bila čista, potapanje lopte nije bilo zabranjeno. Zato se više puta dogodilo da je igrač sakrio loptu u (tada jako velike) kupaće gaćice i s njom doronio do protivničkog gola.
Prva pravila vaterpolo igre izdao je William Wilson 1876.g. u Glasgowu, gdje se na rijeci Dee odigrala i prva utakmica, u kojoj su omeđene granice igrališta. Već u svojim počecima vaterpolo osvaja sve više i više gledatelja i nalazi se na programima plivačkih natjecanja i raznih pomorskih svečanosti. Pravila propisuju golove, igrači se ne smiju odgurivati od dna igrališta, hvatati i bacati loptu s dvije ruke, a pogodak se priznaje tek onda kada lopta čitavim svojim obujmom uđe u gol.
Slijede međusobni susreti škotskih i engleskih klubova, a uskoro se održavaju prvenstva Engleske, Škotske i Irske po jedinstvenim pravilima, po kojima između ostalog, golman ne smije baciti loptu preko sredine igrališta , a igrači ne smiju voditi (držati) loptu pod vodom. Prema pravilima iz 1883.g. utakmica traje 20 minuta. Do utakmice između Birminghama i Portsmoutha, odigranoj 1885.g., svaka ekipa je imala po 12 igrača.
Revolucija u vaterpolo igri nastala je promjenom Pravila 1950. g. kada je prvi puta dozvoljeno igračima kretati se po igralištu i za vrijeme prekida igre; do tada su igrači morali ostati na mjestu gdje ih je zatekao znak sučeve zviždaljke. Igra je postala dinamičnija. Od igrača je takva igra zahtijevala više plivanja i bolju sposobnost kretanja. Od tada je razvoj vaterpolo igre išao od pozicijskog napada ka protunapadu. Vaterpolist se tako iz snažnog statista razvio u elegantnog, okretnog plivača.
Vaterpolo se krajem 19. stoljeća pojavljuje i na američkom kontinentu. Igra se u zatvorenim plivalištima, a umjesto pogodaka u gol, zadatak je igre bio da igrač s loptom u ruci dodirne označeno mijesto na ogradi plivališta. U Europi se vaterpolo pojavljuje 1894.g., najprije u Njemačkoj, a zatim u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Mađarskoj.

Vaterpolo su u naše krajeve donijeli studenti koji su studirali u Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj, gdje je vaterpolo bio već prilično razvijen. Godine 1907. Somborsko sportsko udruženje prvo uvodi vaterpolo u svoj program aktivnosti. Ono 1911.g. u Somboru organizira prvenstvo južne Mađarske uz sudjelovanje ekipa iz Vojvodine i Budimpešte. Godine 1908. grupa splitskih studenata, koji su vaterpolo naučili u Pragu, demonstrirala je igru u uvali kupališta "Bačvice", u Splitu. Zagrebački studenti 1921. koji su studirali u Beču osnivaju vaterpolo sekciju u HASK-u. Iste godine osniva se vaterpolo sekcija SSK Ilirija (Ljubljana) i u HSK Victoria (Sušak), 1922.g, Pomorsko-sportski klub Baluni u Splitu (današnji Jadran), a 1924. u Dubrovniku SK Jug, u Kotoru Primorac i Karlovačko sportsko udruženje.
Svjetska plivačka organizacija FINA utemeljena je 1908. g., a 1926. Europski plivački savez LEN. Vaterpolo je uvršten kao olimpijski sport 1900. godine na Olimpijskim igrama u Parizu a od tada (osim 1904.g.) je ostao u olimpijskom programu sve do današnjih dana. Prvu zlatnu medalju osvojila je Velika Britanija. To je drugi (poslije nogometa) kolektivni sport koji je uvršten u Olimpijske igre.
Prvo europsko prvenstvo u vaterpolu organizirano je 1926.g. u Budimpešti – prvo mjesto osvojila je reprezentacija Mađarske, a prvo svjetsko prvenstvo bilo je organizirano 1973. g. u Beogradu – prvi svjetski prvaci bili su opet Mađari ispred reprezentacija bivšeg SSSR i bivše Jugoslavije. Prvo samostalno Europsko prvenstvo u vaterpolu za muške i ženske ekipe održano je 1999.g. u Firenci – Italija. 100 godina nakon što je vaterpolo u programu Olimpijskih igara, po prvi puta su 2000.g. u Sidneyu, na olimpijskom turniru snage odmjerile i žene.
Hrvatska reprezentacija je 01.04.2007. na Svjetskom prvenstvu u Melbourne osvojila zlatnu medalju i po prvi put postala svjetski vaterpolski prvak.

povratak