TENIS

Tenis, poznat i kao bijeli sport, je sportska igra u kojoj se pomoću reketa i loptice igrači nadmeću na označenom terenu. Odličan je vid rekreacije i popularan sport koji je standardno u programu Olimpijskih igara.
U pojedinačnoj igri tenis igraju po dva igrača, a u igri parova četiri igrača (po dva u jednoj ekipi). Osnovni cilj igre je reketom uputiti lopticu preko mreže na stranu protivnika na takav način da je protivnik ne uspije vratiti prije nego li loptica drugi puta padne na zemlju. Pri tome loptica mora nakon što pređe mrežu prvim udarcem u tlo pogoditi protivnikov teren. Igra počinje servisom, kojeg prvi izvodi igrač određen ždrijebom ili bacanjem novčića. Servis se izvodi iza zadnje linije vlastitog polja, a lopticom se mora pogoditi dijagonalno servisno polje. Servira se naizmjence u lijevo odnosno desno servisno polje protivnika, prema rasporedu igre. Bod se osvaja ukoliko protivnik nije uspije vratiti lopticu koja je pala u njegov dio terena ili ukoliko protivnik lopticu uputi na način da prvim dodirom sa zemljom ne uspije pogododiti unutar označenog terena (tzv. out).

Tenis se igra na amaterskom i profesionalnom nivou, uglavnom na turnirskom principu, po sustavu ždrijeba i eliminacija. Tenis se profesionalno igra na turnirima čiji sudionici dobivaju novčane nagrade. Profesionalne turnire organiziraju i za njih propisuju pravila dvije organizacije: ATP koja brine o muškom tenisu te WTA koja brine o ženskom tenisu. Ti su turniri u većini slučajeva odvojeni, osim u slučaju Gran Slam turnira. Svaki nastup tenisača i tenisačica na profesionalnim turnirima se boduje te se onda kreira rang-lista koja pokazuje trenutni plasman pojedinca u svjetskom tenisu. Biti na prvom mjestu na toj ljestvici stvar je prestiža te rezultat koji mogu ostvariti samo najbolji tenisači na svijetu u tom trenutku.
Četiri najpoznatija turnira, s najvećim novčanim nagradama i najvećim brojem bodova, za koje se obično koristi eng. izraz Grand Slam su: Australian Open (Otvoreno prvenstvo Australije), Roland Garros (French Open, tj. Otvoreno prvenstvo Francuske), Wimbledon (Otvoreno prvenstvo Engleske) i US Open (Otvoreno prvenstvo SAD-a).

Tenis u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, koju najbolje utjelovljuje Nikola Pilić koji je nakon uspješne sportske karijere 60-ih i 70-ih postao trener i četiri puta osvojio Davis Cup s reprezentacijama koje je vodio, uključujući i hrvatsku reprezentaciju. Najuspješniji hrvatski tenisač svih vremena je Goran Ivanišević, koji je desetak godina bio u svjetskom vrhu, što je okrunio pobjedom u Wimbledonu, najprestižnijem turniru. Najuspješnija hrvatska tenisačica je Iva Majoli, koja je 1997. pobijedila u Roland Garrosu.

Riječ tennis (engl.) potječe od imena egipatskog grada Tinnisa, dok se za riječ racquet (reket) smatra da je nastala od arapske riječi za dlan: rahat. Pretpostavlja se da su ovim, danas iznimno raširenim sportom, započeli još stari Egipćani, Grci i Rimljani, no svi se dokazi svode na nekoliko arapskih riječi iz vremena starog Egipta koje bi se mogle dovesti u vezu sa sličnim sportom te rezbarije u egipatskim hramovima iz 1500. godine prije Krista.
Postoje dokazi da se u 5. stoljeću tenis igrao u Toskani, isprva bez reketa, golom rukom. S obzirom na oskudne konkretne dokaze iz drevnih vremena, većina povjesničara "izum" tenisa ipak pripisuje francuskim redovnicima iz 11. i 12. stoljeća koji su se rekreirali zabijajući dlanovima loptice u samostanski zid ili jedan drugome (la soule) i, kasnije, preko užeta razvučenog sredinom dvorišta. Jeu de paume (igra rukom) ime je koje su dali toj igri. Tenez ("eto ti" ili "igraj!"), riječ kojom su igrači započinjali igru, još je jedna riječ prema kojoj je mogla nastati riječ tenis.
S vremenom je igra postajala sve popularnijom i dvorišna su igrališta prerastala u prave velike terene gdje se lopta još uvijek rukom zabijala u zid. Naravno, igrači su uvidjeli (i osjetili) nepraktičnost takve tehnike pa su najprije smislili rukavice s mrežom između prstiju da bi se kasnije dosjetili onome što najviše nalikuje današnjem reketu – crijevu napetom preko drvenog okvira.
Prvi su reketi (oko 1500. g.) imali dugačku ručku i okvir u obliku suze. Gumene loptice nisu još ni izdaleka bile u igri, nego su se loptice najprije proizvodile od drveta, a zatim od dlake, vune, mekinja ili pluta povezanih konopcem i zamotanih u krpu ili kožu. Mnogo godina kasnije nastao je i danas poznati prošiv na filcu koji prekriva površinu loptice.
Plemstvo je, zaintrigirano novom igrom redovnika, ubrzo i samo otkrilo čari tog sporta i do kraja 13. stoljeća u Francuskoj je postojalo oko 1 800 igrališta.
Igra je postigla golemu popularnost (naročito po samostanima), a zabrane pape i kralja Luja IV. naišle su na slab odaziv. Nedugo potom, zarazna se igra proširila i do Engleske, čiji su pak kraljevi Henrik VII. i Henrik VIII. objeručke "prihvatili reket" i usput poticali gradnju novih igrališta.
Francuski kraljevi 16. stoljeća također su zavoljeli jeu de paume i postali njegovi entuzijastični zagovornici.
Prvobitni tenis (royal tj. real) razlikovao se od današnjega (lawn). Igrao se u zatvorenim prostorima, velikim dvoranama, a bodovi su se skupljali prema tome kako se loptica odbijala od zida. Današnji lawn tennis se, kao što znamo, igra na obilježenom pravokutnom terenu. Osim toga, i pravila igre bila su nešto drugačija.
U doba Francuske revolucije i Napoleona popularnost tenisa je splasnula i gotovo je zamro da bi ponovni procvat doživio u 19. stoljeću, u viktorijanskoj Engleskoj. Mnoge kuće krasili su travnati tereni, a pojavili su se i prvi sportski klubovi.
S izumom vulkanizirane gume, došle su na scenu i gumene loptice. Umjesto trave, površinu su kasnije pokrivale i glina i beton.
Tenis kakav znamo danas nastao je oko 1874., a s njim se povezuje ime engleskog časnika Waltera Cloptona Wingfielda. On je definirao pravila igre te ih i službeno registrirao u uredu za zaštitu patenata. Proizvodio je i tenisku opremu, a njegovi su se kompleti prodavali i u Rusiji, Kanadi, Kini i Indiji.
Prvi turnir u Wimbledonu održan je (s 22 igrača i dvjestotinjak gledatelja) 1877. godine i otada se taj sport službeno zove tenis.
Nakon nekoliko održanih turnira stvoreni su i prvi šampioni, među kojima je prvi bio Wiliam Renshaw. Osvojio je čak osam pobjedničkih naslova te jedno drugo mjesto zaredom (od 1881. do 1889.) i time postavio rekord koji nije srušen ni do današnjega dana. U godinama koje su slijedile, sport je stekao međunarodnu popularnost te je 1905. godine Amerikanka May Sutton postala prvom međunarodnim pobjednicom turnira. Osim odličnom igrom, kreposnu englesku publiku moderna je Amerikanka šokirala podvrnutim rukavima i suknjom koja je pokazivala gležnjeve. Nekoliko godina kasnije, ljubičasta i zelena boja prihvaćene su kao zaštitne boje Wimbledona.
Godine 1927. prvi je put turnir prenošen radiovalovima, a 1930. godine tenis je postao prvorazrednim trendovskim sportom. Igrači poput Britanaca Freda Perryja i Dona Budgea te Francuza Henrija Lacostea postali su zvijezde u pravome smislu riječi. Od 1939. do 1946. turnir je zbog ratnog vihora bio prekinut, no poslijeratna je generacija sport ponovno dignula na noge pretvorivši ga u sofisticiranu zabavu srednje klase.
Šezdesete su godine prošle u znaku australskih igrača Roda Lavera i Roya Emersona, a s dolaskom TV-a u svačiji dom, tenis se pretvorio u vrlo unosan međunarodni sport.
70-e i 80-e godine 20. stoljeća ljubitelji tenisa pamte po igračima poput Bjørna Borga, Jimmyja Connorsa i Johna McEnroa te igračicama Sue Baker, Chris Evert Lloyd i Martini Navratilovoj.
Kao novina 1986. godine u igru su po prvi put uvedene žute loptice (uglavnom radi bolje vidljivosti na ekranu), a stižu i novi teniski idoli Ivan Lendl, Boris Becker, Pete Sampras, Andre Aggassi…
Dugačke bijele hlače za muškarce i duge suknje za žene držale su se sve do 1933. Tada je Amerikanac Bunny Austin na teren mirno ušetao u kratkim hlačama, što je brzo prihvaćeno kao najnormalnija stvar na svijetu.

Teniski teren je ravna površina koja je na sredini odjeljena mrežom visine 107 cm na rubovima, koja je na sredini nešto niža - 91 cm. Dimenzije terena se razlikuju za pojedinačnu odnosno igru parova, ali je uobičajeno da na jednom terenu postoje oznake za obje varijante. Još se na terenu sa svake strane ističu po dva servisna polja, u koja je, ovisno na koju se stranu servira, prilikom servisa potrebno ubaciti lopticu.
Moderni reket je napravljen od kompozitnih materijala (karbon, kevlar, različite legure željeza i aluminija) dok je ranije uglavnom bio od drveta. Reket se sastoji od ručke i glave reketa. Na glavi reketa su razapete žice, koje su danas također uglavnom od umjetnih materijala. Žice se napinju na različitu napetost (tvrdoću), ovisno o snazi i tehnici tenisača. Uz dobar reket, potrebne su naravno i kvalitetne tenisice.

povratak